Stiropor fasada

Pri gradnji ili renovaciji kuća i stanova, jedna od najvažnijih stvari jest ugradnja izolacije u zidove, kako bi se zimi zadržala toplina, a ljeti hladnoća. Iako se čini kao veći novčani izdatak, ukoliko odlučite preskočiti ovaj korak, zažalit ćete već kod prvog računa za grijanje.

Važno je zapamtiti da fasada i toplinska izolacija nisu ista stvar: fasada je vanjski dio nosivih zidova, dok je toplinska izolacija jedan od njezinih dijelova. Toplinska izolacija može biti stiropor fasada ili kamena vuna.

Stiropor fasadu, naravno, čini stiropor, odnosno ekspandirani polistiren (EPS), koji osim toplinske, ima i funkciju zvučne izolacije.

Mehanička i termička svojstva stiropor fasada

Razlog zašto je stiropor fasada najčešće korišteni materijal u posljednjih pola stoljeća jest taj da ga njegova mehanička i termička svojstva čine idealnim izolatorom topline. Zbog svoje tlačne čvrstoće, stiropor jest dovoljno elastičan, a bez trajnih deformacija. Osim toga, ne pokazuje nikakve strukturalne promjerne u temperaturnom rasponu od -180 do +100 Celzijevih stupnjeva, a toplinska vodljivost mu je manja od one koju zahtijevaju norme. Štoviše, što mu je gustoća veća, toplinska vodljivost je manja, a raste i otpor prema difuziji vodene pare.

Sve ovo stiropor fasadu čini idealnom toplinskom izolacijom, ali važno je naglasiti i činjenicu da je stiropor klasificiran kao B1, odnosno teško zapaljiv materijal, pa tako samogasivi stiropor pri dodiru s vatrom ne gori, već se samo tali.

Zahvaljujući ovim idealnim karakteristikama, stiropor fasada može uštediti 40 do 60 posto u troškovima grijanja, a njezina je instalacija brza te osigurava dugi vijek trajanja i ne zahtjeva previše brige oko održavanja.

Instalacija stiropor fasade

Stiropor fasada može se instalirati u različitim debljinama stiropora, no deblji stiropor, naravno, povećava izolacijska svojstva pri čemu je razlika u troškovima gotovo zanemariva. Općenito je preporučena debljina ove izolacije osam do deset centimetara, a cokl profili, odnosno donji, nosivi dio zida koji drži izolaciju, prilagođava se odabranoj debljini stiropora.

Samo lijepljenje stiropor izolacije trebalo bi se odraditi originalnim ljepilom za stiropor, nakon čega se tiplanjem, odnosno pričvršćivanjem izolacije za zid na odgovarajućim mjestima uz pomoć plastičnih tipla, fasada dodatno stabilizira.

Sljedeći korak jest prvo gletanje, odnosno zaglađivanje stiropor fasade, te rabicirnje, odnosno utiskivanje staklenih ili plastičnih mrežica ljepilom u stiropor, a s funkcijom armiranja, to jest učvršćivanja konstrukcije fasade.

Konačno, slijede završno fino gletanje, te grundanje, što je osnovni sloj završne fasada, te kraju i sam završni sloj, odnosno dekoracija. Dekoracija se, naravno, odnosi na boju koju ćete odabrati kao vanjski izgled kuće, pri čemu se za stiropor izolaciju općenito preporučuju akrilne boje. Razlog tome jest što akrilat nije paropropusan i upravo to ga čini idealnim za stiropor. Osim toga, akrilne boje dolaze u većem broju nijansi, što vam izvor čini većim.

Na kraju, važno je napomenuti kako se stiropor može reciklirati na mnoge načine, pa tako može biti dijelom vraćen u novu proizvodnju, ili se može koristiti kao lagani agregat. Osim toga, može se i dodati u tlo kako bi mu povećala prozračnost, a bez štetnih utjecaja za okoliš.