Seljački pod

Seljački pod podrazumijeva masivni parket većih dimenzija, debljine od 14 do 21 milimetara, dužine od 600 do 2 400 milimetara te širine do čak 200 milimetara. On je po svojemu izgledu starinski, no današnjim obradama i različitim bojama postiže se moderan te luksuzan izgled. Osim toga, seljački pod pruža jedinstvenu toplinu i čvrtinu u svakom domu, a posebno tijekom zimskih mjeseci kada nude poseban, nezamjenjiv ugođaj.

Za izradu seljačkim podova uglavnom se koriste hrast, bukva, javor, jasen i bagrem, a izbor različitih parketa i podova danas je sve veći. Seljački podovi najčešće se postavljaju u veće prostorije, šireg i otvorenijeg prostora gdje njihova masivnost, dimenzije i struktura drva dolaze jače do izražaja. Oni svakoj prostoriji daju novu razinu bogatstva i elegancije, ali i jedinstvenu dozu žive prirode, a zbog čega se oni danas sve rjeđe lakiraju.

Osim samoga izgleda, debeli sloj seljačkog poda osigurava izvrsnu izolaciju od topline i zvukova te je i ugodniji za hodanje. Ovi masivni drveni podovi su dugotrajniji, lakše se saniraju i obnavljaju problemi, a također su i ekološki prihvatljiviji jer se pri proizvodnji ne koriste nikakva ljepila kao kod nekih vrsta parketa. Ipak, prilikom ugradnje seljačkog poda potrebno je obratiti pozornost o mnogim detaljima kako bi se izbjegla oštećenja.

Naime, sve površine u prostorijama u kojima se postavlja seljački pod trebale bi imati određenu količinu vlage, temperatura zraka trebala bi biti negdje između 15 i 20 stupnjeva Celzijevih, a vlažnost samoga zraka ne bi trebala prelaziti 60 posto. Iako je on pomalo težak za postavljanje te zahtijeva veliku pažnju, nitko nije požalio jer su kvaliteta, dugotrajnost, izdržljivost i ljepota zagarantirani.

Seljački pod ima bogatu prošlost, a zbog čega je do danas zadržao svoje ime. On je oduvijek bio cijenjen i postavljan u dvorce i plemićke prostore. Međutim, mnogo je i seoskih domaćinstava imalo seljačke podove u spavaćim sobama, dok su u glavnim prostorijama imali zemljani pod jer je bio lakši za održavanje. Seljački pod u početku je iskazivao bogatstvo i luksuz onima koji su ga postavljali u svakoj prostoriji svoga doma.


Vrste seljačkih podova

Bukva

Bukva je tvrdo i veoma otporno drvo koje raste pretežno u planinskim i brdskim područjima. Drvo je lako obradivo, a zbog čega se ono već stotinama godina koristi za izradu parketa i namještaja te je oduvijek bilo idealno za interijere. Za razliku od jasena ili hrasta, bukva je svjetle boje koja se lako može uklopiti u atmosferu bilo koje prostorije. Ono dolazi obrađeno na nekoliko načina, a to mogu biti sirova obrada drveta, nauljena obrada, lakirana obrada i obrada vodenom parom.

Jasen

Jasen je vrsta bjelogoričnog drveta koje se može naći po cijeloj Europi, a zbog čega je i jedno od najviše korištenih vrsta drveta za izradu seljačkog poda. Jasen je inače vrlo kvalitetno i otporno drvo na sve vrste oštećenja, a lako se može uklopiti u bilo koji privatni ili poslovni prostor. Seljački podovi koji se proizvode od jasena najčešće su svjetlo smeđih nijansi, no mogu biti i crvenkasti ili malo tamniji. Jasen je jedan od najelastičnijih i najotpornijih vrsta na udarce i oštećenja na tržištu.

Hrast

Drvo hrast jedno je od najčešće korištenih vrsta drva kod proizvodnje seljačkih podova te jedan od najpopularnijih izbora. Boje hrasta mogu varirati od svjetlo smeđe do tamnijih nijansi. Ono je vrlo tvrdo i otporno na udarce, oštećenja, ali i na vremenske uvjete i štetočine, a zbog čega se koristi na raznim otvorenim i zatvorenim lokacijama. Uz odgovarajući lak za parket, hrast može dugotrajno izdržati i u vlažnim prostorijama kao što su kupaonice.
 
Našu ponudu seljačkog poda pogledajte na ovom linku.